NEZAVOSNOST BOSNE I HERCEGOVINE

REDOVNA TRIBINA VIJECA KONGRESA BOSNJACKIH INTELEKTUALACA
SARAJEVO, 1.03.2003.
Uvodnicari:
Gosp. SULEJMAN TIHIC, CLAN PREDSJEDNISTVA BiH
PROF.DR. OMER IBRAHIMAGIC, PROF.UNIVERZITETA U SARAJEVU

NEZAVISNOST BOSNE I HERCEGOVINE BILA JE JEDINI ISPRAVAN PUT

Drzava BiH sve jaca, a snage njene podjele sve slabije - Prvi mart jedan od cetiri najznacajnija datuma u BiH

Govoreci jucer na svecanoj tribini Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca, Sulejman Tihic, clan Predsjednistva BiH, je kazao:
- Bez obzira na to sto BiH njeni gradjani danas vide rezlicito, neki su za njeno daljnje jacanje, a neki za jacanje entiteta RS, ova drzava nema alternativu. Cinjenica je da BiH danas nije onakva za kakvu su gradjani glasali na referendumu prije 11 godina, a potom borili i ginuli za njenu neovisnost. Ipak, BiH je sve jaca kao drzava, a anutrasnje i vanjske snage njene podjele su sve slabije.

Uzaludni pokusaji

Prema njegovom misljenju, bosanci, a posebno Bosnjaci, ucinili su sve da se kriza u bivsoj SFRJ pokusa rijesiti na miran nacin, te da se rat nije mogao izbjeci. On je podsjetio na sve uzaludne pokusaje ocuvanja Jugoslavije.
- Kada je sve propalo, mi smo imali izbor ili da se prikljucimo snagama podjele, ili da BiH bude neovisna drzava. Ponudjeni, takozvani historijski sporazum Bosnjaka i Srba, nije bio rjesenje ni za Bosnjake ni za Hrvate. Isto tako nije bilo moguce postici ni unutrasnji politicki sporazum, jer su snage okupljene oko SDS-a, uz podrsku JNA i MUP-a Srbije izabrale put podjele Bosne i stvaranje velike Srbije - naglasio je Tihic.
Clan Predsjednistva BiH zakljucio je da nezavisnost BiH bila jedini ispravan put jer Jugoslaviju vise nisu htjele ni medjunarodna zajednica, ni Srbija, ni Hrvatska, ni Slovenija.

Obnavljanje drzavnosti

Prof.dr. Omer Ibrahimagic istakao je da se 1. mart u bh. historiji mora gledati kao jedan od cetiri najznacajnija datuma. Dan nezavisnosti i izlazak gradjana na referendum o nezavisnosti i izlazak gradjana na referendum o nezavisnosti Ibrahimagic je uporedio sa prvim pisanim tragovima postojanja zemlje bosne iz 955. godine, Poveljom Kulina bana iz 1189. godine i obnavljanjem drzavnosti BiH 25. novembra 1943. godine.
- Ti datumi su zlatna slova nase historije i gradjani na njih trebaju biti ponosni. Nazalost, malo paznje se poklanja ovim starijim datumima, dok se druga dva, 25. novembar 1943. i 1. mart 1992. godine, osporavaju- kazao je Ibrahimagic.

Obiljezavanje godisnjica

u 2005. godini navrsava se 1.050 godina postojanja BiH kao historijske cinjenice, a 60 godina od stvaranja prve narodne Vlade BiH. Ako se ranije, zbog politickih okolnosti, znacajni bh. datumi nisu mogli obiljezavati, to se sada mora ispraviti - kazao je prof.dr. Omer Ibrahimagic.

A. Hadziarapovic

 

PRVI MART - DAN NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

 

Izlaganje clana Predsjednistva Bosne i Hercegovine
SULEJMANA TIHICA
Na Tribini Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca u povodu
Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Danas se navrsava 11 godina od kada su gradjani Bosne i Hercegovine 29. Februara i 01. Marta 1992. Godine, na Referendumu opredijelili za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, drzavu ravnopravnih naroda i gradjana.
Nazalost, odmah naon toga, uslijedila je agresija, cije su posljedice bile: oko 200.000 pobijenih, nekoliko desetina hiljada invalida, hiljada silovanih zene, oko 2 miliona ljudi protjeranih iz svojih domova, stotine hiljada djece bez jednog ili oba roditelja, ogromne materijalne stete.
Postavljaju se pitanje:
- jesmo li ucinili sve da se sacuva Jugoslavija kao zajednica ravnopravnih naroda?
- Da li je moguce podijeliti Bosnu i Hercegovinu i da li bi u tom slucaju bio izbjegnut rat?
- Da li smo mogli ostati u krnjoj Jugoslaviji, odnosno Velikoj Srbiji i sta bi to znacilo?
- Kakvu Bosnu i Hercegovinu imamo danas i kakve su njene perspektive?
- Kakvu Bosnu i Hercegovinu imamo danas i kakve su njene perspektive?

Historija ce dati svoj stav i o ovim dogadjajima i vremenima.
Ja cu u svome izlaganju pokusati da dam odgovor na ova pitanja i dileme. Sigurno je da nece moci u cjeloti elaborirati sve cinjenice. Uvjeren sam da se neki nece sloziti sa mojim odgovorima. Ovo je moje misljenje o ovim dogadjajima.
Gradjanima Bosne i Hercegovine odgovaralo je da se ocuva Jugoslavija, ali kao zajednica ravnopravnih naroda i gradjana. Bilo je jasno da Bosna i Hercegovina nije spremna za rat. Rukovodstvo je bilo svjesno odnosno snaga i mogucih posljdica rata. Istina, niko, osim onih koji su genocid planirali i pocinili, nije mogao predvidjeti ovakve posljedice. Tesko je bilo predvidjeti da ce se na kraju 20. Vijeka u Evropi, pred ocima svijeta, desavati takvi i masovni zlocini.
Stoga je rukovodstvo cinilo sve da se postigne mirno rjesenje kako u okviru Jugoslavije, tako i u Bosni i Hercegovni.
Posljednji pokusaj ocuvanja jugoslovenske zajednice bio je prijedlog Izetbegovic-Gligorov o tzv. stepenastoj federaciji. Nisu ga prihvatili kako oni koji su bili protiv Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda, tako (n)i oni koji nisu htjeli nikakvu Jugoslaviju.
Postavlja se pitanje: Da li su predstavnici Bosne i Hercegovine, u datim odnosima snaga, mogli biti odlucujuci faktor u ocuvanju SFRJ? Smatram da je Jugoslavija isto kao sto je i nastala, mogla opstati samo ako to zele, u najmanju ruku, predstavnici srpskog i hrvatskog naroda. Tadasnji predstavnici Srba i Hrvata, Milosevic i Tudjman, to nisu zeljeli, svaki iz svojih razloga. Njihove projekte su, dobrim dijelom, podrzali predstavnici njihovih naroda u Bosni i Hercegovini.
Rukovodstvo Srbije, na celu sa Milosevicem, pristalo je na izlazak Slovenije iz jugoslovenske zajednice. Nije se protivilo ni izlasku Hrvatske, osim sto je postavljalo pitanje Srba u Hrvatskoj i granica Hrvatske. Ostalo je pitanje kako podijeliti Bosnu i Hercegovinu?, o cemu su Milosevic i Tudjman razgovarali 1991. Godine u Karadjordjevu. Kada je postalo jasno da vise ni Srbija, ni Hrvatska, a prethodno i Slovenija, nisu za Jugoslaviju, Bosancima, posebno Bosnjacima, nakon sto su se isrpile sve mogucnosti, preostalo je ili da se prikljuce snagama podjele ili borbe za nezavisnost. Mi smo se odlucili za ocuvanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine.
Uostalom, da li je uopce moguce podijeliti Bosnu i Hercegovinu? I da li bi u tom slucaju bio izbjegnut rat?
Prvo, Bosnu i Hercegovinu nije moguce podijeliti bez rata i stradanja.Tesko je (i nemoguce) bilo podijeliti je po nacionalni savovima,jer je stanovnistvo u Bosni i Hercegovini izmijesano. Mirnim putem se to nije moglo postici, jer bi se tome usprotivili narodi koji bi u tom slucaju pripali "drugoj strani".
S druge strane, cijela Bosna i Hercegovina nije mogla pripasti samo jednoj strani, jer na to ne bi pristao jedan od njenih naroda. Stoga, stzv. "historijski sporazum" koji je tada predlagan, nije mogao biti rjesenje, jer osim sto nije odgovarao kako Bosnjacima, tako ni bosanskim Hrvatima.
Takav sporazum sigurno ne bi podrzala ni Republika Hrvatska. Tim prije sto nije bilo ni sporazuma o statusu Srba u Hrvatskoj i njenim granicama.
Milosevic nije pristajao na kompromise, jer osjecao odvec snaznim. Koristio je snagu jos uvijek postojecih institucija SFRJ, posebno JNA, obavjestajnu sluzbu i diplomaciju. Cilj mu je bio izaci na granice tzv. Velike Srbije - Karlovac - Karlobag - Virovitica. Mozda bi pristao i na manje od toga, ali bi se unutar tih granica svakako nasla Bosna ili njezin veci dio.
Nakon toga, dolazimo do slijedeceg pitanja - Da li je bilo moguce izbjeci rat u Bosni i Hercegovini?
Uvjeren sam da Bosanci, posebno Bosnjaci, na ovo nisu mogli uticati. Mogli su se samo prikljuciti jednoj od strana, ili boriti se za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Mi smo se odlucili za ocuvanje cjelovitosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Borili smo se da do nezavisne Bosne dodjemo demokratski i na miran nacin. Izabrani predstavnici postupili su u skladu sa preporukama Arbitrazne komisije Medjunarodne konferencije o Jugoslaviji. Komisija je potvrdila pravo republika na samoopredjeljenje i nepovredivost njihovih granica. Zakljucak Komisije je takodjer da pravo Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini na samoopredjeljenje ne moze dovesti do promjene novonastalih drzava. Na preporuku Komisije, uslijedio je referendum, a potom je Vijece ministara Evropske unije, o6. Aprila 1992. Godine, u Brislu, donijelo odluku o medjunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine.
Da li je u Bosni i Hercegovini bilo moguce postici unutarnji sporazum o mirnom rjesenju? Smatram da nije. Politicke snage okupljene oko SDS, od samoga pocetka jugoslovenske krize bile su ukljucene u projekat Velike Srbije. Cinili su sve da destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu i podijele sve sto se moze podijeliti. Sve sto jesu (nasilno) podijelili, dobilo je preznak "srpski", pocev od srpskog MUP-a , srpske Teritorijalne odbrane, srpskih opcina, srpskih autonomnih oblasti itd. JNA se u potpunosti stavila na stranu srpskog naroda, naoruzavajuci samo, navodno goloroki srpski narod. Istovremeno, u Bosni i Hercegovini ubacivane su tzv. "paravojne formacije". Ustvari, radilo se o posebnim i specijalnim jedinicama MUP-a Srbije ili JNA, zaduzenim za prve udare i sve tzv. prljave poslove.
Prema tome, predstavnici dijela srpskog naroda okupljeni oko SDS, nisu zeljeli razgovarati o bilo kakvoj Bosni i Hercegovini. Osjecali su se mocnim , uz njih je bila Srbija, i JNA. Nisu zeljeli Bosnu i Hercegovinukao zajednicu ravnopravnih naroda. Njihov cilj bila je srpska Bosna, u sastavu Velike Srbije. Nakon objave rezultata Referenduma, a i prije, pridruzili su se agresorskim snagama.
Iz tih razloga nije bilo moguce postici sporazum o uredjenju Bosnu i Hercegovine. Oni su zeljeli cijelu, ili veci dio Bosne u sastavu Velike Srbije!
Na kraju, moze se izvuci zakljucak da je put ZA nezavisnost Bosne i Hercegovine bio jedini ispravan. Jugoslavija kao zajednica ravnopravnih naroda nije mogla opstati, jer to osim Slovenaca, nisu zeljeli ni Srbi, ni Hrvati, a ni Evropa, tj. medjunarodna zajednica. Dakle, svi oni koji su ucestvovali u stvaranju prve Jugoslavije. Bosna i Hercegovina je bila napadnuta, izvrsena je agresija i mi smo se morali braniti.
Da li je moglo biti manje zrtava, da li smo se mogli bolje organizirati i braniti? Smatram da smo ucinili sto smo mogli. Agresori i zlocinci su odlucivali o obimu zlocina i broju zrtava na teritoriji koju su kontrolirali.
I na kraju: Kakvu Bosnu i Hercegovinu imamo danas i kakve su njene perspektive?
Sigurno je da ovo nije Bosna za kakvu su glasali gradjani na Referendumu i za koju su se borili bosanski patrioti, a mnogi od njih dali zivote i zdravlje.
Ipak, Bosna i Hercegovina je drzava! Svakim danom snage integracije sve su jace. Premda jos uvijek prisutne, snage podjele sve su slabije. U svakom slucaju, one vise ne mogu ugroziti nezavisnost Bosne Bosne i Hercegovine. Takodjer, vise nema ozbiljnih politickih snaga izvan Bosne i Hercegovine koji zele, ili mogu, dovesti u pitanju njen suverenitet.
Istina, Bosnu njeni narodi i gradjani vide razlicito. Neki zele jacu Bosnu i Hercegovinu, drugi zele jacu RS. Medjutim, i ovi drugi koji je manje zele i vole, duboko su svjesni da namaju alternative. Isto tako sto 1992. Ni bosanskohercegovacki patrioti nisu imali alternativu! Danas Sada nemaju alternative oni, koji su '92, izabrali pogresnu stranu! Jedini put je Bosna i Hercegovina.
Na kraju, ovdje prisutnima, kao i svim gradjanima Bosne i Hercegovine u zemlji i inozemstvu, cestitam Dan nezavisnosti!
Hvala njenim prezivjelim braniocima i prijateljima koji su nam u tim vremenima pomagali!
Pozivamo vas da zajedno, ucenjem Fatihe (ili) minutom sutnje, odamo pocast svima koji su dali zivote braneci nezavisnost nase domovine.