KOSOVO I MEDJUNARODNA ZAJEDNICA
Advokat Azem Vlasi

13.02.1999.

 

Akcenti izlaganja na tribini Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca

 

· Kriza na Kosovu je dostigla, tacku kulminacije i osnovano je vjerovati da se priblizava pocetku raspleta. To medjutim, ne znaci da je najteze proslo i da na Kosovu nece biti jos stradanja, zrtava i tragedije.
· Organizovanjem pregovora u Parizu za nalazenje prelaznog rjesenja za Kosovo, relevantni medjunarodni faktori pokazuju ozbiljnu namjeru da zaustave sukobe na Kosovu i sprijece opasno sirenje krize i sukoba na tom prostoru Balkana i Evrope.
· Projekt koji je Kontakt-grupa ponudila za albansko-srpske pregovore u Parizu garantuje siroku autonomiju Kosova, a to prakticno znaci izvlacenja Kosova iz jurisdikcije Srbije.
· Time se stvaraju stabilne i sigurne pretpostavke za kasnije trajno i pravedno rijesenje pitanja Kosova koje ce van ustavnog sistema Srbije urediti demokratske institucije.
· Period prijelaznog rjesenja ce prakticno biti stanje pod medjunarodnim protektoratom, jer rjesenje kakvo je zamisljeno projektom Kontakt-grupe, imace medjunarodne garancije i bice ostvareno instrumentima i sredstvima Zapadne alijanse, ukljucujuci tu i rasporedjivanje odredjenog kontigenta Nato snaga.
· Bez snazne podrske Zapadne alijanse ne moze se doci ni do kakvog rijesenja jer su pozicije albanske i srpske strane veoma udaljene i nepomirljive.
· Milosevicev rezim zeli da odrzava krizu na Kosovu kako bi se odrzao na vlasti i nece pristati ni na kakvo rjesenje ako na to silom ne bude primoran.
· Na Kosovu nije na djelu medjuetnicki sukob, vec sukob beogradskog rezima sa cijelim albanskim narodom.
· Kad bi vlast u Beogradu iskreno zeljela politicko rijesenje, prihvatila bi ponude za politicki dijalog koji su Albanci davali punih 7 godina. Srpska vlast je te ponude uporno odbijala i od Albanaca trazila bezpogovorno prihvatanje stanja diskriminacije nametnute silom jos davne 1989. godine.
· Oruzani otpor Albanaca i pojava Oslobodilacke vojske Kosova dosla je kao posljedica represivne politike srpske vlasti, a ne zato sto Albanci zele rat i ne zato sto su se odrekli politickog rijesenja.
· Odlazak u Pariz i predstavnika OVK najupecatljivije govori da i vojno krilo OVK zeli politicko rijesenje.
· Politika Milosevicevog rezima prema Kosovu i Albancima nije usmjerena samo na krsenje ljudskih i nacionalnih prava Albanaca i drugih nesrpskih naroda na Kosovu. Na djelu je politika kontinuiranog genocida i nasilne srbizacije Kosova, politika etnickog ciscenja i unistavanja bioloske mase Albanaca, njihove kulture, i nacionalnog identiteta i dostojanstva.
· Ta politika sramoti Srbiju i srpski narod jer zbog svega toga kao i zbog onaga sto je radila u Bosni i Hercegovina Srbija je danas veoma izolirana zemlja pod raznovrsnim sankcijama, drzava koja se temelji i svestrano minira, ekonomski i duhovno propada.
· Pod takvim rezimom Srbija i srpski narod krecu se u pravcu suprotnom savremenim civilizacijskim tokovima.

Sarajevo, 13.02.1999.