PRAVA ROMA, identitet, kultura i emancipacija
Muharem Serbezovski

TRIBINA VKBI: 20.02.1999

Danas u svijetu, ne racunajuci Indiju zivi 15 miliona Roma. Ima ih u svim zemljama i na svim kontinentima. Po nekoj procjeni u samoj Indiji ih ima jos toliko.
Tridesetak miliona pripadnika ovog naroda stotinama a mozda i hiljadama godina zive bez vlastite drzave. Razbacani po bijelom svijetu oni ipak imaju sve ono sto karakterise jedan narod. Imaju svoj jezik, kulturu, folklor, tradiciju imaju i nacionalnu svijest, ali ih nigdje ne priznaju za narod ili bar narodnost. Jednostavno oni su Cigani, negdje i sa malim c. Kada se zna da rijec Ciganin potice od grcke rijeci anthigane, sto znaci nedodirljiv, onda je jasno u kojem su polozaju zivjeli, a kako u vecini slucajeva zive i sada u citavom svijetu.
Sta je to sto je taj napaceni narod natjeralo da se pokrene iz svoje domovine? Odgovor na ovo pitanje davali su mnogi . neki su uzroke Romske nomade vidjeli u nestalnosti i u neobuzdanosti ovog naroda, neki u zelji Roma za avanturama i lagodnim zivotom. Mnogi su vidjeli "Hristovo proklestvo", koje je na njih baceno jer su "iskovali klince kojima je Jezus razapet na krst". Nijedan od ovih odgovora nije ni priblizno tacan. Pravo odgovor su - progoni. Progoni su uzrok visevjekovne romske nomade.
Prvo pomjeranje Roma iz njihove pra-postojbine zabiljezio je perzijski pjesnik Abulkasim Mansur, poznatiji kao Firdusi, u svojoj "Sahnami" oko 420 godina nase ere. On kaze da je jedna grupa Roma namamljena obecanjem prziskog vladara dosla u njegovu zemlju kako bi mu pjesmom i igrom uveseljavala narod. Ali, on ih je posle kratskog vremena prognao iz Persije jer su, navodno, pojeli sjeme koje im je dao da zasiju darovanu im zemlju, a alat i stoku prodali u bescjenje. To pleme je po Firdusijevom tvrdjenju brojalo oko 12 hiljada ljudi, zena i djece. Neki romolozi smatraju da se ono kasnije rasirilo po citavom svijetu i da od njega vode porijeklo danasnji Romi. Neki "Nadriromolozi" su ovo koristili kako bi potkrijepili svoje "teorije" o avanturama Roma i teznji za lagodnim zivotom.
Seoba Roma vecih razmjera pocela je negdje u V vijeku n.e. a uzrok joj je najvjerovatnije najezda Huna. Postoje neke indicije da su se Romi organizovano suprostavili Hunama na teritoriji danasnje drzave Delhi i da su tu bili porazeni. Progoni koji su slijedili poslije ovog dogazaja vjerovatno su pravi uzrok romskog exodusa.
Zbog represije koje su Huni vrsili, Romi iz Indije krecu preko pustinje Tar ka novim slobodnim prostranstvima. Na obroncima pustinje se relativno dugo zadrzavaju sto svakako govori da su gajili nadu o povratku. kako su Huni dugo bili mocna sila, pod svojom vladavinom su zadrzali te teritorije, kod Roma se nada za povratak izgubila. Tako je pocela romska dijaspora.


Iz pustinje Tar oni krecu u dva pravca. Jedno krilo ide u pravcu Avganistana, a odavde prema Turkistanu i Turmenistanu, sve do juznih obala Kaspijskog mora. Ovdje se ova grupa razdvaja i njen veci dio odlazi prema Jermeniji i Turskoj, manji u pravcu Azerbedjana, Gruzije i Kavkaza. Do Turske dolazi i drugo krilo, koje iz pustinje Tar preslo iznad Karacija, a onda obalom Arabijskog mora islo prema Bagdadu, do Sirije. Iz Sirije veci dio preko Anadolije dolazi u Tursku. U Siriji se dio grupe takoze odvojio i krenuo obalom Sredozemnog mora, prema Egiptu i Libiji.

Romi su u Evropu dosli iz dva pravca: iz Turske, preko Bosfora, i iz Afrike, preko Gibraltarskog moreuza. Grupa koja je u Evropu dosla iz Afrike je ona koja se odvojila u Siriji, a isla je podnozjem Malog Atlasa i preko Gibraltara presla u Spaniju, a odatle se rasprsila po citavoj Evropi.
Grupa koja je dosla u Bufgarsku imala je polaziste u Turskoj. I ona se razdvojila na dva krila. Jedno se kreatalo u pravcu Vlaske Moldavije prema Karpatima i Poljskoj, a onda se u luku vratila prema Rumuniji.
Romi gledaju samo istorijske progresivne pravce a ne gradjanske i ekonomske. A bas su ga oni blokirali i vratili unazad. Dali su mu sirinu prosperiteta, zatvorili su mu vidik i natjerali ga u istu skolsku klupu gdje mu je djed ucio druge prsperitetne jezike, da uci na svom ciganskom jeziku. To je legitimna viza za potvrdjenjem ionako suzenog lokaliteta.. samo ciganski proces ide unazad jer ako je djed bio cistac u nekom preduzecu, sta ce biti unuk ako samo uci na jeziku koji razumije Ciganin. Rom je po prirodi stvari poligota, prica nekoliko svjetskih jezika. Zasto se taj njihov talenat ne koristi?
Ne akceptira se ni to sto nepismen ili polupismen Rom obezbjedjuje nesmetan razvoj kreatorima i obrazovanim ljudima koji su u neposrednom kontaktu za koji Cigani mogu da sanjaju. Nije tesko naci zivotnu konstataciju, pa i cigansko predskazanje, da ce Romi biti sankcionisani i u
pravnoj nadrgradnji. Nacionalna ravnopravnost nije stanje koje je zauvijek osvojeno, pa zamrznuto kao ciganska teznja, vec istorijski mogucestalnim angaziranjem, humanizmom i razvojem.


Ako se ona sagledava i shvata episzodno, moze se distancirati od njene sadrzine pa i istorijske perspektive. Moze se poistovijetiti sa Romom, jer je i onako njegova uloga u svim svjetskim primjerima i razmjerama epizodna.
Romi imaju ponos bez ponosa. Oni ne znaju da persiraju. Oni bi puno stvari odjednom ali bi i da znaju gdje pripadaju: horizontima, raskrscima, nostalgiji, prljavoj i ciganskoj brazdi, poroku, kosmopolitizmu, tugovanju ili imaginaciji. Samo kreativci mogu da kazu Romima da ce se njihov zamrseni, a lako rijesivi cvor, njihova afirmacija, raspleti novim, snaznim i odlucnijim koracima prakse i to na svim drumovima.
I nama je poznato da ljudska angaziranost i volja rusi sve politicke prepreke, sve ustavne odredbe. Samo one sankcionise cinjenicu da li su Romi narodnost ili nisu poseban individualitet.

nazad