ARHITEKTONSKE I STILSKE VRIJEDNOSTI
FERHADIJE DZAMIJE U BANJOJ LUCI I NJENA OBNOVA

Dr. Sabira Husedzinovic, savjetnik Federalnog
ministarstva obrazovanja,
nauke, kulture i sporta

Prostorno urbani razvoj Banja Luke u XVI i XVII vijeku

Banja Luka je u svojoj historiji dozivjela najveci urbani razvitak u XVI i XVII vijeku, u vrijeme napredovanja i uspona osmanskog carstva, u pocetku kao glavni grad Bosanskog sandzaka (od 1553. god.), a kasnije kao centar Bosanskog pasaluka (1580.) godine. Ona se od malog srednjevjekovnog trgovista razvila u najveci grad Bosanske krajine i postala drugi grad po znacaju i velicini u Bosanskom ejaletu. Koristeci sve prednosti koje joj je omogucavao vojni i pliticki status, ali i geografski polozaj, postala je drustveni, vojni, politicki, kulturni i trgovcki centar tog dijela Bosne. Vrijeme kada Banja Luka ulazi u sastav Osmanskog carstva, u prvoj polovini XVI vijeka je vrijeme intezivnog nastajanja i razvoja gradova u Bosni.
Prva dzamija u Banjoj Luci izgradjena je 1527. god. u podgradju tvrdjave, posvecena sultanu Sulejmanu Kanuniju i nazvana Careva, koja ce postati sjediste buduce carsije. Poslije opredjeljenja Sofi Mehmed - pase, namjesnika Bosanskog sandzaka, da 1553. godine ovdje premjesti sjediste vojne i upravne vlasti, a posebno izgradnjom vakufskih objekata, Banja Luka je dobila status sehera. Dzamija ovog legatora izgradjena je 1554. godine.
Ferhad - pasa Sokolovic dosavsi sa polozaja kliskog sandzak-bega, 1574. godine u Banja Luku, na mjesto Sofi Mehmed - pase nije nastavio gradnju u vec tada gusto naseljenoj i urbaniziranoj Staroj Banja Luci, Gornjem Seheru, nego se oprdjelio za ravnicarski prostor sjeverno od starog sjedista. U razdoblju od 1574. do 1587. godine izgradio je u Banjoj Luci 215 objekata. On pazljivo bira lokaciju za izgradnju svakog pojedinacnog objekta, a dzamiju postavlja u zizu graditeljskih aktivnosti.
Oko monumentalnih objekata koji je izgradio Ferhad - pasa naglo se formirala banjalucka carsija. Njegova dva savremenika i potpisnici njegove vakufname, Hasan defterdar i Gazanfer - beg, vojvoda i zaim grade svoje dzamije. Vec tokom XVI i XVII vijeka nastavlja se dalja gradnja, prosiruje se urbano sjediste Banja Luke i ona dobije sliku velikog sehera. Brojni drugi vakifi grade svoje dzamije uz koje nastaju mahale, kako na desnoj, tako i na lijevoj obali Vrbasa. Tako se razvila na desnoj obali jos jedna carsija , Mala ili Suki Sagir, koja je cinila cjelinu vezanu mostom sa Velikom carsijom.

Unistavanje objekata islamske arhitekture u Banjoj Luci

Sveukupnim stradanjima u Bosni i Hercegovini u ratu 1992/95.- god. pridruzuju se i goleme stete na kulturnoj bastini. Vec prvih mjeseci rata broj unistenih objekata kulturno-historijskog naslijedja bio je zaprepascujuci.
Granatiranjem i spaljivanjem brojnih dzamija, crkava i samostana, sahat-kula, biblioteka, javnih i stambenih objekata, od cega je bio veliki broj sa spomenickim vrijednostima, agresor je unistavao zize vjerskog i nacionalnog zivota naroda, cija su duhovna znacenja bila duboko utkana u ljude, za koga su imala nemjerljive vrijednosti.
U Banjaluckom muftijstvu poruseno je 205 dzamija. Ataci na banjalucke dzamije poceli su jos od 1918. godine kada je do II svjetskog rata poruseno 9 dzamija, od 1945. do 1959. godine 14 dzamija, a od 9 aprila do 9. septembra 1993. godine planski i sistematski je poruseno ostalih 15 dzamija.
Iste godine, 15.12. minirano je turbe Ferhad-pase, te njegovih bajraktara, a zatim Halil-pasino turbe. Begerom su poruseni sadrvan, portal, cesma i ograda, a potom Safi-kudunino turbe, kao i svi nisani u haremu Ferhadije dzamije. Medju njima porusen je i mezer Ali - pase Rizvanbegovica hercegovackog vezira. Odmah je pocelo uz veliko policijsko osiguranje odvozenje ostataka.
Taj dan je minirana i banjalucka Sahat-kula. Vrijedni kompleksi islamske arhitekture zlocinacki su unisteni i iscupani iz urbanih tkiva Banja Luke. Takodje su unistavani ostaci ostalih dzamija uz pomoc mehanizacije, pri cemu su iskopavani njihovi temelji, sa ciljem potpunog zatiranja postojanja ovih objekata na tom mjestu.
Ovakav postupak agresora ukazuje da je namjerno i sistematski unistavao prostor i materijalnu kulturu bosnjackog naroda, s ciljem da unisti njegov identitet i njegov duh, nastojeci da "ocisti" prostor, i pripoji ga uz svoj korpus.

Ferhadija dzamija

Ferhadija dzamija je vakuf Ferhad-pase Sokolovica, prvog beglerbega Bosanskog pasaluka. Bila je sredisnji objekat banjalucke carsije i jedne od najuspjesnijih arhitektonskih ostvarenja islamske arhitekture XVI vijeka na nasem tlu. Izgradjena je 1579. godine, kako je svjedocio kameni tarih iznad portala. Vec na prvi pogled ona je harmonijom svojih oblikom i odnosom masa, te svojevrsnom piramidalnom kompozicijom, ciji je centar oznacavala kupola, a vertikalnost naglasava munara, privlacila i odusevljavala svoje posjetioce, pocevsi od vjecnog putnika Evlije Celebije, za koga je ona bila poput "carske", od austrijskih, francuskih i ruskih konzula, te brojnih drugih putnika namjernika.
Osobitost prostornog rjesenja uvijek je svrstala Ferhadiju dzamiju u zanimljive i rijetke objekte naseg graditeljstva. Ta osbitost ogledala se u rasclanjenoj osnovi , gdje je centralni prostor za namaz bio pokriven kupolom, dok su prosirenja sa strane bila pokrivena svodovima, a mihrab polukupolom. Zbog slicnosti njenog prostornog rjesenja i Muradije dzamije u Manisi, koja je nastala 1585. godine i koju je gradio Kodza Mimar Sinan, moze se pretpostaviti da je projekat Ferhadije dzamije nastao u istanbulskom ateljeu najveceg arhitekte Osmanskog carstva. Dzamija je sa turbetima , Ferhad-pase, Safi-kadune i njegovih bajraktara, kao i haremom, sadrvanom, ogradom, portalom i cesmom cinila kompleks.

Obnovom do povratka

Danas, stojeci na granici emocija i razuma, svjesni vrijednosti koje su porusene, mi moramo zapoceti obnovu Ferhadije dzamije i ostalih objekata islamske arhitekture u Banjoj Luci. Taj put je dug i tezak i od nas trazi vceliku volju, puno znanja i upornosti, ali najvise ljubavi prema jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, prema zavicaju, prema Banjoj Luci.
Oslanjajuci se na iskustva konzervativno-restauratorske prakse, kao i postulate aktivne zastite, koji govore o restauraciji i mogucoj rekonstrukciji ovih objekata u slucajevima kada su naglo poruseni u ratu, uz uslov da postoji sva potrebna dokumentacija, ova obnova je ostvariva. Ona je vazan segment u cuvanju identiteta naroda i osiguranju njegovog opstanka.
Motiv za obnovu porusenih objekata Ferhadije i ostalih dzamija nastao je iz potrebe dobijanja prostora za namaz, kao i obnove vrijednih spomenika kulturno - historijskog naslijedja, ali i zbog nuznosti ponovnog uspostavljanja prostornih odnosa unutar urbanih struktura koji su u njima vladali, oblikujuci se medjusobno vijekovima. Prostorni kontinuitet je "spona proslosti i buducnosti" i njega treba cuvati. On u sebi nosi sve poruke proslosti koje treba da ukazu i na puteve nove gradnje, sto bi bila potvrda neraskidivih vjekovnih veza naroda i toga prostora. Zato iznad svega stoji zadatak, obnoviti kontinuitet prostornih odnosa, vratiti dzamije i ostale objekte u sva naselja, gdje su nasilno poruseni.
Obnovom ovih znamenja nase kulture, vraticemo prepoznatljivo lice Banjoj Luci, sto je zapravo i prvi preduslov povratka. Samo tako ce se osujetiti namjera onih, koji su poveli ovaj rat, onih koji su unistavanjem kulturnog naslijedja htjeli unistiti sastavni dio nacionalnog identiteta naseg naroda i njegov duh koji je zivio i trajao na tom prostoru jos od nasih pradjedova.
Pravda se moze ostvariti samo istinom, a nasa istina bice nas povratak u Banja Luku, gdje smo mi bili svoji na svom.