Dr. Safet Halilovic
Komemorativna rijec povodom smrti profesora Dr. Atifa Purivatre

U ovom tuznom trenutku posljednjeg oprostaja od naseg dragog profesora, vrsnog znanstvenika, neumornog kulturnopolitickog poslenika i iznad svega umnog i dobrog covjeka - dr. ATIFA PURIVATRE, duznost nam je da se podsjetimo na bar neke detalje iz zivota i djelovanja, ovog nadasve plemenitog covjeka. (Koji je poznavao gotovo svakog znacajnijeg Sarajliju, a i oni su naravno poznavali i voljeli njega).
Atif Purivatra je rodjen 16.9.1928.godine u Sarajevu od roditelja Alije i Emine. U rodnom gradu je zavrsio osnovnu i srednju skolu, te Pravni fakultet. Radio je od 1945. do 1965. godine kao visi savjetnik u drzavnoj upravi, nakon cega je svoj naucni interes potvrdio sticanjem zvanja magistra politickih nauka i zapocinjanjem naucno-akademske karijere. Zvanje doktora nauka stekao je 1972. godine na fakultetu politickih nauka u Beogradu. U periodu od 1965. do 1982.godine biran je u univerzitetska zvanja, docenta, vanrednog te redovnog profesora, na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu. Bio je gostujuci profesor u SAD, Njemackoj, Poljskoj, kao i na medjunarodnim kongresima politologa i seminarima OUN za prava manjina. Profesor Purivatra bio je takodje dekan Fakulteta politickih nauka u Sarajevu u periodu 1977. do 1979. godine. Profesor Purivatra u svom znanstvenom radu, pored niza politolosko-socioloskih i istorijskih tema, bavio se je primarno izucavanjem teorije i prakse politickih stranaka, savremenih politickih sistema i nacionalnog pitanja. Utemeljitelj je na Sarajevskom univerzitetu naucne discipline u okviru koje je 1965. godine zapoceto sistemsko naucno izucavanje politickih stranaka, o cemu je napisao i odgovarajuci prirucnik "Politicke partije i organizacije". Imao sam cast da na ovom nastavnom predmetu budem asistent profesora Purivatre od 1975. godine do 1982.godine kada je zapocela moja saradnja s njim i moje ucenje od njega, sto je na odredjen nacin trajalo sve do dana njegove smrti.
Profesor dr. Atif Purivatra je objavio knjige:


1. "Nacionalni i politicki razvitak Muslimana", tri izdanja (1969., 1970. i 1972.g.)
2. "Jugoslovenska muslimanska organizacija u politickom zivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918-1929", takodje tri izdanja (1974., 1977. i 1999.g.)
3. "ABC Muslimana", (u saradnji sa dr. Muhamedom Hadzijahicem) 1990.g.
4. "Muslimani i Bosnjastvo", (zajedno sa dr. Mustafom Imamovicem i dr. Rusmirom Mahmutcehajicem) 1991.g.
5. "Ekonomski genocid nad Bosanskim Muslimanima", (u koautorstvu sa dr. Mustafom Imamovicem i dr. Kemalom Hreljom) 1992.g. idr.

Profesor Purivatra je objavio oko 70 naucnih i strucnih radova.
Za knjigu "Nacionalni i politicki razvitak Muslimana" profesor dr. Atif Purivatra je dobio 1971. godine Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, i moglo bi se reci da ova knjiga prestavlja jedan od pionirskih naucnih radova u modernoj poloitologiji posvecenih ovoj temi.
Za knjigu "Jugoslovenska muslimanska organizacija u politickom zivotu kraljevine SHS" profesor Purivatra je dobio nagradu za najbolje naucno djelo u 1974. godini IP "Svjetslost", te bosanskohercegovacke nagrade za nauku "Veselin Maslesa" za 1976.godinu. Iako objavljeno prvi put prije 27 godina ovo djelo profesora Purivatre je dozivjelo svoje trece neizmjenjeno izdanje 1999.godine i djeluje na citaoce kao da je nastalo ovih dana. Zato ne cudi sto ozbiljna naucna kritika smatra da ovo djelo, uz knjigu dr. Mustafe Imamovica PRAVNI POLOZAJ I UNUTRASNJO POLITICKI RAZVITAK BiH od 1878.-1914. spada jos i danas medju dvije najznacajnije studije iz oblasti politickog organizovanja i politickih stranaka u Bosni i Hercegovini. Inace radovi profesora dr. Atifa Purivatre spadaju u najcitaniju i najvise citiranu literaturu iz politikoloske oblasti sa nasih prostora, kako u zemlji tako i u inostranstvu.
Ali zivotni put profesora Purivatre iako iznimno plodotvoran i sav u funkciji nauke, istine, humanizma, nije tako pravolinijski, bez drama i svakovrsnih patnji. Prije bi se moglo reci da je bio pun iskusenja, podmetanja i istinskog stradalnistva. Naime, nakon objavljene knjige sedamdesetih godina "Nacionalni i politicki razvitak Muslimana" i nesebicnog profesorskog angazmana u popisu stanovnistva 1971.godine sto je bila svojevrsna afirmacija muslimanske nacionalne samobitnosti, kao jednake drugima u BiH i SFRJ, - slijedila su sumljicenja i takva politicka hajka na profesora Purivatru i njegovu porodicu, da to u potpunosti mogu shvatiti samo oni koji su slicne hajke iz tih olovni vremena sami osjetili na svojoj kozi. Nakon toga, u ciklicnim periodima, slijedili su redovni ataci na profesora Purivatru od strane onih ideologa i njihovih kartesa koji su povampirenim nacinalizmom devedesetih godina razorili federativnu Jugoslaviju i inaugurisali zlocin i genocid, kao srestvo politike njihovim prostorima. Nekim od projektanata i provoditelja tih nakaznih projekata zapocelo je sudjenje u Hagu ali su njihovi projekti ostali nama da se s njima borimo na duze staze.
Profesor Purivatra je dozivio i to da ga sa satrapi ovih mestara sovinistickog zla 1982.godine posalju u penziju, u njegovoj 54. godini zivota, kada je ustvari bio u zenitu svoje intelektualne snage i naucne zrelosti. Sve je to ucinjeno na takav morbidan nacin da je profesor Purivatra bio lisen mogucnosti da prakticno uputi bilo kakav glas prosvjeda javnosti o ucinjenoj nepravdi.
Ali profesor Purivatra je stojicki podnio sudbinu i nastavio da dostojanstveno ide kroz zivot. Bez gorcine, kao da se sve to desavalo nekome drugom, nastavio je kao i do tada, da svima sa kojima je dolazio u dodir, cini samo dobro. Pomagao je prijateljima i poznanicima, zaposljavao svoje bivse studente i molio sve druge (a mnoge je znao i ranije zaduzio dobrim djelima) da to isto cine. Jednako se odnosio prema svim ljudima, bilo koje nacije, vjere, kulture, dobi. Za sve je imao lijepu rijec, savjet, utjehu, ohrabrenje, konkretnu svu pomoc koju je mogao da osigura.
Po odlasku u mirovinu ostavlja takodje neizbrisiv trag svojim neumornim angazmanom u okviru BZK Preporod, VKBI, kao i nizu drugih intelektualnih asocijacija.
Cijelo vrijeme agresije na BiH i genocida nad Bosnjacima 1992.-95. godine boravio je sa cjelokupnom porodicom u opsjednutom Sarajevu, tvoreci sa drugim slicnim intelektualcima duhovnu vertikalu otpora zlu, nasilju, i destrukciji. Kao generalni sekretar VKBI od njegovog osnivanja 1992.godine, a od 1995.godine kao njegov predsjednik, profesor Purivatra je dao nemjerljiv doprinos na planu priznavanja odbrane i afirmacije Bosne i Hercegovine, kao drzave ravnopravnih naroda i gradjana. Pri tome uvijek djelujuci na crti dostojanstva, medjusobnog razumjevanja, demokratije i ljudske dobrote. Zato je bilo moguce da u ovom periodu sa neumornim profesorom Purivatrom VKBI odrzi do danas preko cetristotine tribina, izda vise desetina knjiga i brosura, realizuje bezbroj incijtiva i akcija. Uz takve, rijetko vidjene organizatorske sposobnosti, intelektualnu kompetentnost i moralni integritet, te ranije objavljena kapitalna znanstvena djela, profesor dr. Atif Purivatra je svojom osobom postao svojevrsna "institucija koja hoda", ili kako je to ovih dana konstatovano, - jedan od najistaknutijih bosanskohercegovackih intelektualaca u nekoliko posljednjih decenija. Ali iznad svega, profesor dr. Atif Purivatra je bio DOBRI COVJEK, HUMANISTA I OSOBA OKO KOJE SMO SE SVI MOGLI OKUPITI, I U CIJEM JE PLEMENITOM SRCU BILO MJESTA ZA SVE NAS.
Clanovi porodice profesora Purivatre (supruga Naifa, sin Mirsad i svi ostali) mogu biti ponosni sto su dijelili radost zivljenja uz ovakvog izuzetnbog covjeka, a istina o tome moze da im pomogne da smognu snage da podnesu nenadoknadivi gubitak stvoren odlaskom profesora Atifa.
Oprastajuci se u ovom tuznom trenutku od DOBROG COVJEKA, profesora dr. Atifa Purivatre, zahvalimo mu za sve dobro sto nam je ucinio, ili ostavio kao trajnu vrijednost.
Na kraju, uputimo dovu Bogu da podari mir njegovoj plemenitoj dusi.
Neka je vjecna hvala profesoru Purivatri i neka je Boziji rahmet s njim na vjecnom Ahiretu.